Sve mu praštam. Trošenje "suficita", državno investiranje i NIP, negovanje visokih poreza na dohodak uprkos obećanju datom u kampanji, Fond za mlade talente, kopiranje "irskog" modela, najave giljotine propisa, žičare i Staru Planinu, ignorisanje reformi u zdravstvu, Agenciju za mala i srednja preduzeća i mejl adresu dinkicinvesticioniplan@mfin.sr.gov.yu. Apsolutno sve, danas je za mene nulta godina kad je Dinkić u pitanju.
Da li zbog opšte šizofrenije oko Kosova i balansiranja DS, tek Mlađan Dinkić je u poslednje vreme glas razuma. Primer je njegova inicijativa za prestanak plaćanja kosovskog duga. Jasno mi je da taj novac ne bi bio vraćen poreskim obveznicima ali bi bar bilo sprečeno povećanje poreza. Ali to nije jedini razlog zašto mu sve praštam. Koliko god da je bio loš ministar finansija mislim da je sjajan ministar privrede. Nije mi skroz jasno zašto je tako. Zašto bi isti čovek imao intervencionistički pristup kao ministar finansija a liberalni kao ministar privrede? Možda sam naivni optimista ali verujem da Dinkić postaje iskreni liberal. Zatvorio je Fond Zastava, zalagao se za većinsku privatizaciju NIS-a kada to nije bilo popularno, jedini je zahtevao tender za NIS i obezbedio je podelu besplatnih akcija. Ne treba zaboraviti ni poljoprivredu gde je tim G17 sproveo liberalne reforme.
Sve mu praštam jer Dinkić je danas najliberalniji relevantni političar u Srbiji.