tag:blogger.com,1999:blog-29930015.post7597210667628213014..comments2024-03-27T10:14:57.017+01:00Comments on Tržišno rešenje: Povećanje minimalne zaradeSlaviša Tasićhttp://www.blogger.com/profile/15316128777779928041noreply@blogger.comBlogger10125tag:blogger.com,1999:blog-29930015.post-47941601819067362892016-09-02T15:29:22.381+02:002016-09-02T15:29:22.381+02:00Ne mora uvek da produktivnost prati rast zarada. U...Ne mora uvek da produktivnost prati rast zarada. U Srbiji većina privrednika gleda da to radnika što imaju maksimalno preopterete, udžbenički, oni bi trebalo da zaposle još ljudi. Ide im u prilog ogromna ponuda rada(nezaposlenost) od 20% i mogu da rade šta hoće. Mnogi misle da takvo ponašanje ugrožava njihov biznis ali u praksi ljudi ćute i rade. Tako imamo da vozač kamiona koji radi za neki trgovinski lanac i vozi i istovara robu i to do kasno u noć kad treba. Radnica u pekari, 12h smena peče peciva i radi na kasi(skroz dobra pekara), tako je svuda u privatnom sektoru, posao za dvoje radi jedan jer im se može. Poslodavac uvek gleda da manje plati, po onim magacinima sportske opreme 80% radne snage studenti preko omladinske, ili prijave na minimalac, ili i ne prijave radnike(ugostiteljstvo, gradjevina). Nama je potrebno EU tržište rada, koje kad se otvori Srbiju će zadesiti veliki egzodus radne snage...<br /><br /><br /><br /> I u SAD produktivost raste a zarade stagniraju od 1980-ih <br /><br />http://www.epi.org/productivity-pay-gap/<br /><br />Ta priča o produktivnosti je nekad smešna, vozač autobusa u Bangladešu je verovatno produktivniji i bolji vozač od nekog Danca koji vozi po pistama, ali gle razlika u plati ovog produktivnijeg je 30x manja. Produktivnost u jednom društvu je uvek kolektivna a ne individualna. U najsiromašnijim zemljama 90% stanovništva radi za sebe svi su neki sitni preduzetnici i zašto nisu bogati? Generalno za uspeh u životu 80% igra zemlja u kojoj si rodjen, sposobnosti i porodica 20%. Da se Stiv Džobs rodio u nekoj afričkoj zabiti bio bi sirotinja gola bosa...<br />Tako i Srbi uspevaju na Zapadu, a ovde ih nazivaju džabolebarošima, sve se svodi na dobar sistem. <br />Marehttps://www.blogger.com/profile/02469177454697437235noreply@blogger.comtag:blogger.com,1999:blog-29930015.post-85615574268729922332016-08-25T22:19:14.910+02:002016-08-25T22:19:14.910+02:00Pa ima ih koji su iz Beograda i otišli u Prokuplje...Pa ima ih koji su iz Beograda i otišli u Prokuplje... Njih nekolicina. Ali život u Beogradu svakako pruža više mogućnosti od života u manjim sredinama. Minimalac u Beogradu kratkoročno donosi manje od minimalca u Prokuplju, ali šansa da se u Beogradu nađe nešto plaćenije od minimalca je dugoročno mnogo veća.Milehttps://www.blogger.com/profile/06042322358022281712noreply@blogger.comtag:blogger.com,1999:blog-29930015.post-56669962862862884092016-08-24T05:03:12.280+02:002016-08-24T05:03:12.280+02:00Odlican tekst. Samo jedno malo pitanje: "Mini...Odlican tekst. Samo jedno malo pitanje: "Minimalac je možda nizak u Beogradu, ali u Prokuplju sigurno nije. Ovakvo centralizovano određivanje minimalca najteže pogađa opštine u unutrašnjosti, gde je stopa rada na crno i nezaposlenosti i inače viša od proseka." Ovo mi ne deluje sasvim logicno. Zasto ta mera ne bi dovela do migracije radne snage, pa i onih preduzeca koja ne angazuju suvise kvalifikovanu radnu snage iz Beograda ka unutrasnjosti? Jer, ako preduzetnik radi u Prokuplju, a prodaje robu u Beogradu ili cak izvozi, on razliku nece osetiti (odnosno, efekat ce biti daleko manji od benefita koji ima zato sto daleko manje placa zakupnine, itd. u odnosu na analogni biznis u Beogradu), a radniku sa minimalcem ce biti povoljnije da ode iz Kaludjerice, Borce Grede ili Zeleznika u Prokuplje i zivi daleko bolje sa istim minimalcem. U cemu gresim?<br />Milan Ćirkovićhttps://www.blogger.com/profile/09585203969397877286noreply@blogger.comtag:blogger.com,1999:blog-29930015.post-87402338233602880192016-08-23T12:23:09.813+02:002016-08-23T12:23:09.813+02:00@Mihailo Gajić: То је само један метод мерења и ис...@Mihailo Gajić: То је само један метод мерења и истраживања продуктивности. Много сигурнији јесте да се прати количина произведених роба по радник-часу. <br /><br />Елем, ако ћемо по уџбеничкој дефиницији, тражња за радом је заправо изведена тражња, предузетник ће запослити онолико радника за колико се гранични производ помножен ценом дате робе изједначи са граничним приходом. Тада се добија маскимални могући профит. Таква поставка је дело чувеног економисте Џон Бејтса Кларка, још од давне 1900. године. Према томе, цену рада не одређује само продуктивност него сложена мрежа фактора који утичу на тржишну цену робе, која је изражена кроз понуду и потражњу за том робом плус понуда рада која пресеца изведену тражњу у некој тачки. <br /><br />Тиме се поприлично усложњава прича о томе, ко колику плату прима, а посебно шта би значила минимална цена рада. Велики сам присталица подизања продуктивности рада наше привреде али ту има много проблема. Гледајући податке о малим и средњим предузећима, њима су последњих десет година инвестиције у основна средтства падала по стопи -0,3 % (ако је веровати нашим званичним статистикама), па им је следствено томе падала и продуктивност. На пример, БДВ по запосленом 2013.-те је мањи за 6,9 % од 2012. године. Постоји велики број предузетника и микро предузећа, који су се концентрисали по таквим браншама, у којима не могу осетније да дижу продуктивност, на страну што немају ни иновациони, ни технолошки, ни финансијски ниво за даљи развој. <br /><br />Без развојне индустријске политике, укрупњивања тржишних структура, повезивања академских институција и истраживачких центара са привредом, нема напретка а приче о минималној плати биће приче о изнуђеној оскудици.Anonymousnoreply@blogger.comtag:blogger.com,1999:blog-29930015.post-18985132365948318282016-08-23T11:30:31.399+02:002016-08-23T11:30:31.399+02:00@Navuhodonosor A zasto samo da firma propadne, haj...@Navuhodonosor A zasto samo da firma propadne, hajde da i vlasnike i menadzere obesimo na Terazijama. :)<br /><br />@ epistemologija: Definicija produktivnost je vrednost proizvedenih dobara i usluga po jedinici vremena. Metod kojim se utvrdjuje da li je produktivnost nekog radnika ispod ili iznad nekog nivoa se odredjuje trzisno. Ako niko nije spreman da plati krojaca 1000 evra, onda je prilicno siguran dokaz da produktivnost u krojackoj industriji nije toliko visoka. opPoslodavci kupuju rad tj zaposljavaju radnike sve dok se marginalna korist ne izjednaci sa marginalnim troskom. <br /><br />@Marko: U pravu si, iynos minimalne zarade je povecan na 121 dinar neto po radnom casu. Meni je paragraf izbacio ove vrednosti pa sam ih pogresno preneo. Mislim da je uvodjenje medijalne zarade umesto prosecne dobra ideja, jer je vrlo moguce da je prosecna zarada 'sarma', koju podizu javna uprava i pojedini sektori, npr banke, rudarstvo itd. U nekim zemljama postoji subminimum wage za odredjena zaposlenja, narocito ona u ugostiteljstvu gde se ocekuji prihodi iz baksisa tj da oni nisu vezani samo za prijavljenu platu. Odredjivanje minimalca prema broju godina starosti je ok opcija za mladje radnike, ali mi se cini da je najveci broj radnika koji rade na minimalcu (za ovo nemam zvanicne podatke, nego je samo moje misljenje) se nalayi u kategoriji starijih od 30. Mihailo Gajićhttps://www.blogger.com/profile/04604458752752721764noreply@blogger.comtag:blogger.com,1999:blog-29930015.post-83570204507114328402016-08-23T09:27:19.887+02:002016-08-23T09:27:19.887+02:00Занимљиво је са којом лакоћом и генерализацијама е...Занимљиво је са којом лакоћом и генерализацијама економисти воле да говоре о продуктивности рада, која зависи од сложених и многобројних техничких, организационих, кадровских, научних и технолошких фактора, од бранше до бранше, од региона до региона и од предузећа до предузећа.<br /><br />Што се конкретно Србије тиче, којим методима утврђујете да је нечија плата изнад или испод неког замишљеног нивоа продуктивности (на страну што утврђивање тог нивоа са своје стране јесте мукотрпан задатак)!?Anonymousnoreply@blogger.comtag:blogger.com,1999:blog-29930015.post-5184050676216506562016-08-22T21:23:20.831+02:002016-08-22T21:23:20.831+02:00Ljudi u smislu radne snage u suštini jesu isto što...Ljudi u smislu radne snage u suštini jesu isto što i krompir. Ako firmama u Srbiji nametnete trošak koji je previsok i nerentabilan, mnoge će propasti. Nametnite još malo, još više će propasti. U nekom trenutku, koji nije daleko, skoro sve će propasti. I, onda? Operacija uspela, "socijalna pravda" cveta, kabinetski humanisti prezadovoljni, a pacijent (privreda) umro?Lighthousehttps://www.blogger.com/profile/05519040171884510282noreply@blogger.comtag:blogger.com,1999:blog-29930015.post-84784085519554382402016-08-22T18:46:25.219+02:002016-08-22T18:46:25.219+02:00Problem je što ljudi nisu isto što i krompir. I ak...Problem je što ljudi nisu isto što i krompir. I ako je za neku firmu trošak od 200 evra neto (300 bruto) za 176 sati rada previsok i nerentabilan, onda to može samo da znači da u poslovnoj koncepciji te firme postoji nešto što je fundamentalno pogrešno (marketing miks ili nešto drugo) i zato takva firma ne zaslužuje da postoji, i treba da nestane.Navuhodonosorhttps://www.blogger.com/profile/00625473494017899768noreply@blogger.comtag:blogger.com,1999:blog-29930015.post-38763968829126947812016-08-22T17:51:22.985+02:002016-08-22T17:51:22.985+02:00Samo jos da dodam jos jednu mogucnost za diferenci...Samo jos da dodam jos jednu mogucnost za diferenciranje minimalne zarade - po godinama. Mislim da bi imalo smisla uvesti posebnu (nizu) minimalnu zaradu (ili je potpuno ukinuti ako je moguce) za recimo mladje od 25, ili 20 godina. Stopa nezaposlenosti medju mladima je tako visoka delom i zbog veoma visoke minimalne zarade u odnosu na njihovu produktivnost. Marko Paunovićhttps://www.blogger.com/profile/05122766591209298533noreply@blogger.comtag:blogger.com,1999:blog-29930015.post-35487537369772754592016-08-22T17:48:29.327+02:002016-08-22T17:48:29.327+02:00Koliko ja znam, minimalna zarada je sada 121 dinar...Koliko ja znam, minimalna zarada je sada 121 dinar (povecana sa 115 jos pre dve godine), a prica se o novom iznosu od oko 125-130 dinara. <br /><br />Bolja mera od odnosa minimalne i prosecne zarade je odnos minimalne i medijalne (srednje) zarade. Pouzdani javno dostupni podaci o medijani ne postoje, ali sam dosao do nekih podataka na osnovu kojih sam izracunao da je medijalna zarada (u nekom normalnom mesecu, poput novembra) oko 32 -33 hiljade dinara. To znaci da je odnos minimalne i medijalne zarade izmedju 65% i 70%, sto je mnogo. Ima OECD podatke o ovom odnosu i jedino su Turska i (cini mi se) Slovenija iznad toga.Marko Paunovićhttps://www.blogger.com/profile/05122766591209298533noreply@blogger.com