Pages

02 March 2012

Čemu to?

Poslednjih meseci pratim muke nekih solidno pametnih ljudi koji bi da prave neke pare u sopstvenoj režiji ili da budu menadžeri. Upisali su oni MA i slične poslediplomske studije ekonomije jerbo im kod nas trebaju akademska zvanja kada pišu CVs i tu i tamo pokušavaju da se pozicioniraju i namaknu neki ugovor. I njima uporno pričaju na različitim fakultetima da oni moraju da se drže akademskih standarda, da pišu akademski, da uče različite stvari, koje će im u životu doneti samo negativnu vrednost - valja to zaboraviti. Iskren da budem i moje studije na EF u Kamerničkoj su mi uglavnom pokazale da mogu biti uporan kao magarac, da imam određenu dozu mazohizma i da od svega toga što sam tamo pročitao i naučio mogu 80% odmah da zaboravim da mi ne kvari poces razmšljanja & delanja. A onih 20% je uglavnom slabo utrživo. Kada pogledam šta donosi novac, a to je jedino što ima smisla, jer je zarada upravo odraz percepcije društva o nečijoj korisnosti, to uglavnom nije stiglo s EF. To je pod uslovom da hoćete da se bavite ičim što liči na biznis. Ako hoćete da se bavite prodajom onoga što su vam već prodali gistro za utrživo znanje, onda ima nekog smisla, doduše perverznog. Prvi pravi pomak u mom utrživom znanju nastao je kada nije bilo državnog strukturiranja akademskog programa, jer iako ne dobih priznatu titulu na jednim poslediplomskim studijama, tamo sam više naučio nego na celom EF.

Kopka me besmisao naših akademskih studija ekonomije i sličnih oblasti već duže, a i dosta ozbiljni ljudi koji se bave preduzetništvom kao praksom, a ne teorijom alhemije se drže iste logike - to je čist gubitak vremena. U ovom trenutku, mnogo bolja znanja se dobijaju na specijalizovanim kursevima od kojih su neki od 5-6, dana, neki malo duži, ali nijedan ne prelazi muku kroz koje prođe student EF koji uči neki od tamošnjih mastodontsko-pompeznih velikih ništa. Ako se ima sreće pa se ceo proces takvog učenja odvija uz realnu praksu, jedna godina rada sa tri-četiri krusa vredi koliko i ceo EF od Kameničke, potpisujem. Naravno, ako niste ludi da odete negde gde vam kao glavni kvalitet onoga što ćete učiti najavljuju, ekipu iz... pogađate. I da budem potpuno precizan i godina prakse kao konobara vredi više nekom ko hoće da traži posao ili započne svoj nego sabrana Ekonomika preduzeća, Ekonomsko-matematički modeli i Ekonomika saobraćaja i još dosta kandidata.

Zamislimo, recimo, menadžera koji nikada u svojoj praksi neće imati potrebu da strukturira problem na način koji mu nameće standard za završni rad na MA ili neki od radova u video igrici Bolonja, gde skupljate bodove, potpise, srca i zvezdice. Čemu onda da ga neko tera u hipoteze, metodologiju naučnog rada, izvore verifikacije, hardvarski sistem citiranja, literarni pregled i slične stvari koje toj neodređenoj nauci daju privid naučnosti, umesto da se ljudi tu uče kako da rešavaju probleme koje život nosi, a ne da se isti proglašavaju banalnim. Kao nikada do sada čini mi se tačna teza da je visoko školstvo, barem u ekonomiji, jedan običan dinosaur, koji doduše može i snažno da ugrize gde treba zbog puste inercije.

Stoga i visoko školstvo koje se bavi onim što se zove menadžment i slične srodne oblasti uopšte ne bi trebalo da bude strukturirano na današnji način. Neki od načina koji bi bili interesantni je da se svaki modul posebno plaća, odnosno da nema fiksne školarine i core predmeta i zahteva da onaj ko hoće da uči druge mora proći kroz dril kvazi-nauke. Moja je pretpostavka da bi tu nestalo 80% sadašnjih programa, 20% se pretvorilo u nešto pametnije, razmišljanje potisnulo reprodukciju, a veštine teoriju zbog teorije.

I za kraj, ako se status quo održava jer je to lep izvor za ukorenjene interese, hajde da ti ukorenjeni onteresi dobijau direktno iz poreza dva puta više, ali da ništa ne rade. I to bukvalno, baš ništa. I tada će racio korist zbog prestanka sistematskog deevultivnog inženjeringa mozgova mladih ljudi / trošak poreskih davanja biti dosta velik broj.

10 comments:

Marko Paunović said...

Za pocetak, Ekonomski fakultet treba podeliti na ekonomski fakultet i business school.

I onda da prestanu da one koji zele da se bave biznisom smaraju Razvojem ekonomske misli, a da ove sto zele da se bave naukom prestanu da smaraju Spoljnotrgovinskim poslovanjem, Finansijskim racunovodstvom i slicnim tehnickim predmetima.

Pa ko hoce da se bavi naukom, nek se bavi naukom, a ko hoce da se bavi biznisom, nek se bavi biznisom.

Aleksandar Stevanović said...

Samo za pocetak, iz danasnje perspektive potpisujem da su gori kvazi naucnici sa menadzment predmeta.

Aleksandar Stevanović said...

A mozda je i najbitnije da se njihov privilegovan polozaj ukine jer ne samo da im je trosak po studentu veci nego u privatnim skolama, nego su bukvalno sakatili atraktivnost programa u privatnim skolama da oni ne bi ostali bez studenata.

Branko Stojanovic said...

TO je ono sto se u ekonomiji zove signaling. Znaci ako si uspeo da naucis gomilu tih besmislica na primer iz teorije cena i ek/mat modela, poslodacu to garantuje da imas kapacitet i za nesto korisno sutra da naucis.

Nemanja said...

Zasto su bosancu uvek crvene oci? -Zato sto mu je mozak stalno na standby-u :)

Fakultetima zameram nedostatak kritickog razmisljanja,manje reprodukcije vise povezivanja..

Ukoliko pitate studente za definiciju eseja, vecina ce reci: "to je kada procitas tekst pa svojim recima objasnis".U prevodu: autor je nepogresiv,njegove stavove potvrdicu izvrtanjem redosleda reci,a mozak na standby.

Sa druge strane,problem je sto fakultet ne moze stvoriti preduzetnika.

Ako covek do 25-te godine nikada nije prodavao nista u zivotu, cenjkao se na pijaci itd. nikada od njega nece postati preduzetnik.

Evo imamo slucaj osnivaca Netflix-a, dipl. matematicara koji je zavrsio master iz informatike.

Te studije nisu od njega napravile to sto jeste, vec su mu samo dale orudje koje je iskoristio, nakon brojnih pokusaja.

Medjutim, da nije pohadjao te skole nikada ne bi ni osmislio Netflix (znanje programiranja ne pada sa kruske). Pa te price o kursadzijama i nepotrebnom fakultetu padaju u vodu.

Cini mi se da kod nas ima dosta ljudi sa preduzetnickim duhom, ali im nedostaju specificna znanja poput programiranja, masinstva, hemije, biologije itd,pa taj talenat propada.

Na kraju, najbolji savet svim preduzetnicima dao je Steve Jobs: Stay hungry, stay foolish.

Aleksandar Stevanović said...

Meni se cini da ima i pametnijih nacina signalizacije, a jeftinih zasigurno.


KAda je rec o preduzetnistvu siguran sam iz prakse da postoje vestine koje su itekako interesantne ljudima koje imaju te sklonosti. Samo to nije deo poslovnih studija. Medjutim, moja je postavka da se u paketu studija kupuje previse nepotrebnih i beskorisnih stvari koje se cesto prenose na lose nacine, cak i ako od njih ima koristi. Cak se mogu zareci da nisu problem specificna znanja sama po sebi, nego bas temeljna znanja koja se ticu poslovnih vestina.

Branko Stojanovic said...

Slazem se sa Markom da poslovne i ekonomske studije treba razdvojiti. Ako neko hoce da bude dobar racunovodja i revizor, nema potreba da se muci sa cisto teorijskim i matematickim predmetima.

A studije ekonomske nauke nigde u svetu te ni ne uce da budes preduzetnik.

Aleksandar Stevanović said...

Ja najvise mislim na poslovne studije, cistu ekonomiju ne bi upisalo vise od 5% studenata, plafon. Poenta mog posta jeste da se na poslovnim studijama ili modulima ne uce dominantno prakticne poslovne vestine, nego da se drvi kvazi-nauka. To ima veze i ako hocete da budete cinovnik, menadzer ili ako hocete da budete preduzetnik. E da se preduzetnistvo ne moze uciti to se varate, naravno pod uslovom da imate zelju za tim. Znam iz prakse.

Branko Stojanovic said...

Sve si i rekao sa tim "znam iz prakse". To je vestina koja se uci kroz praktican rad, a ne na fakultetima.

Mislim da je vise problem sto ljudi imaju prevelika ocekivanja od fakulteta i samih diploma.

Anonymous said...

A znate koji scenario sledi država će za XY godina zaključiti da je nekdašnja hiperprodukcija menadžerskih fak dipl svakojake vrste,specijalizacije i subspecijalizacije prevršila svaku meru i da tu mora nešto duradi.
Naravno državni apartčici i njiovi režimski stručnjaci će opet smisliti samo još jednu birokratsku meru verovatno direktno utičući na ograničenja brucoških mesta na jednim fak a subvencijom za druge brucoše. Operacije na otvorenom(slobodnom) tržištu,efekat kao na otvorenom srcu. Decenije vladavine Jože Šepavog i drugara ostavile su toliko katastrofalnu svakojaku strukturu obrazovanja koliko visokoškolsku toliko i niže. Kao i sa nakaradnim penzionim sistemom trebaće nam decenije za riakveri,ako uopšte krenemo tim putevima.